Povratak Dejana Stankovića na klupu Crvene zvezde nakon skoro četiri godine kod dobrog dijela javnosti izazivao je sumnju – da li je legenda reprezentacije Srbije zaista takav trenerski kalibar koji će srpskog osvajača duple krune vratiti u Ligu šampiona? Sudbina je htjela da Stankoviću ponovo “glave” dođe šampion Izraela, Hapoel Ber Ševa, tim sastavljen 90 posto od domaćih igrača!

Nikada veći budžet, odličan raspored, uigravanjem protiv fudbalskih amatera iz Sjeverne Irske samo su zamazali oči da je sve savršeno naštimovano i da se forma iz kola u kolo podiže. Ozbiljan alarm bio je prvenstveni meč sa Vojvodinom koji je Crvena zvezda dobila sa 2:1. Alarm tim prije jer je Vojvodina bila poprilično istrošena i fizički i psihički nakon svojih mečeva kvalifikacija.

Na red je došao prvi meč sa Hapoelom i to u Mađarskoj! Kockice su se poklopile bolje nego li u najprostijem LEGO kompletu za uzvrast od 7 do 10 godina starosti. Kratak put, mogućnost da navijači bodre tim na dva sata od Beograda, svi su očekivali rutinsku pobjedu, a dobili su – ništa! Istini za volju, golman Marćijano branio je kao Đanluiđi Bufon u najboljim godinama, ali je Crvena zvezda imala više od 30 minuta igrača više, a takve situacije moraju da se koriste čak i protiv mnogo jačih timova. Ako se ne koriste protiv Hapoela i njemu sličnih, protiv koga će?!

Dejan Stanković je na presu izjavio da je “falilo energije”!? Falilo je energije za jedan od najbitnijih mečeva u sezoni? Za u ovom trenutku najbitniji dvomeč u sezoni trenerovoj ekipi je falila energija?! Da uprostimo, ova izjava je ekvivalentna situaciji da pođete na duži put svojim kolima i ostanete negdje na cesti jer niste natočili gorivo, niste provjerili nivo ulja u motoru ili nivo vode u hladnjaku. Ok, greške se dešavaju. I kod nestašice energije i kod nestašice određenih derivata za kola, ali sedam dana kasnije na istom tom putu, na povratku, vi skoro i da ne mrdnete sa početne tačke!

Samouvjereno je dan pred utakmicu Stanković rekao da “sto posto tačno zna koji će sastav početi meč”. To samopouzdanje ulivalo je vjeru svakom navijaču Crvene zvezde da će Hapoel biti rutinski eliminisan jer kvaliteti igrački, individualni su apsolutno i objektivno na strani Crvene zvezde. Međutim, to samopouzdanje nije bilo bazirano ni na čemu stabilnom jer Stanković, sada već dokazano, nema znanje, nema taktičke ideje kako da pripremi ovakve utakmice. Hapoel je u tom pogledu limitiran tim. Bazira se na visoki presing, jaku ofanzivu, a čak jako rijetko i skok igrom, glavom, daju golove. Džaba. Ni to nije pomoglo Stankoviću i njegovom “stručnom” štabu.

Prvih 17 minuta nošeni energijom sa tribina, crveno-bijeli su i stvorili nekoliko šansi od kojih je najbolja bila Vasilija Kostova (inače, potpuno neprimjetnog) kada je njegov udarac završio tik pored desne stative. Enem je bio vrlo mobilan, ali usamljen. Duarte izgubljen u prostoru i vremenu, a Elšnik kao da je tek počeo da igra na poziciji centralnog veznog. Krunić je dao svoj maksimum, baš kao i standarni igrači iz odbrane i golman Mateus, koji je spašavao sve što je bilo do njega.

Uglavnom, od 20. minuta Hapoel napada. Pritiska. Stvara šanse na sred Marakane! Gledali smo, prenosili smo i nismo vjerovali šta vidimo! Ni Barselona prije dvije godine kada je slavila sa 5:2 nije tako dominirala na najvećem srpskom stadionu. Naravno, objektivna beogradska publika “častila” je na poluvremenu igrače i stručni štab podužim zviždanjem, koje je trebalo da bude alarm da se rezultat mora ostvariti po svaku cijenu.

Enem, već smo spomenuli, bio je vrlo dobar. Ipak, Stanković ga mijenja na poluvremenu, a ubacuje Arnautovića – zna se da je od djetinjstva veliki Delija, da mu je životni san bio da igra u Crvenoj zvezdi. Vrhunski igrač, učesnik Mundijala, strijelac na istom, ali kada igra za Crvenu zvezdu ili je nalik Bambiju koji se kliza na zaleđenom jezeru, ili svojim bezobrazluk od prve sekunde unosi nervozu i nemir i saigračima i navijačima. Mada, nije ni Stanković daleko od Arnautovića u tom pogledu, što je potvrdio u 57. minutu.

Abu Fani pokušao je da iznudi jedanaesterac. Odmah se na usporenom snimku vidjelo da intenzitet kontakta nije bio ni minimalan od kojeg je Fani mogao da padne. Nema veze, pokušao je! Legitimno pravo svakog igrača. Ipak, Stanković ima drugu percepciju i bijesni pored aut linije. “Grmi” na glavnog arbitra Glena Niberga, ali tu se ne zaustavlja i dobija dva vezana žuta kartona čime ekipu ostavlja na cjedilu u kritičnim momentima kada se juri taj jedan, famozni, gol zaostatka! To je odraz neprofesionalnosti, sebičnosti, a nakon toga tek je uslijedio detalj koji “Marakana” za sve ove godine ne pamti.

Dok je išao prema tunelu navijači su mu zviždali. Frustrirani Stanković im je u jednom trenutku pokazao da ućute i tako je nastavio da korača ka tunelu.

Pod jedan: kriv si! Natjerao si, primorao, arbitra, da zbog sijaseta psovki pokaže i drugi žuti karton, što se baš rijetko dešava, a pod dva – ućutkuješ navijače koji su došli iz najveće ljubavi, iz želje da pomognu svom timu kada je to neophodno.Da pomognu da se eliminiše Hapoel Ber Ševa za koji dobar dio javnosti nikada nije čuo!? Najmanje što je mogao da uradi sada već bivši trener bilo je da pogne glavu i napusti teren. To je minimum u meču gdje je višestruko, fudbalski, poražen.

Epilog je bio očekivan. Samo četiri minuta kasnije Hapoel dolazi u vođstvo preko momka koji nije valjao Partizanu kao mlad, iako su njegovi roditelji rasprodali sve što su imali da bi se preselili u Beograd, pa se preko Surdulice otisnuo u Evropu – riječ je o Urošu Zlatanoviću. Kasnije već i Jamajčanin Ist pogodio za 2:0, a malo je falilo da bruka bude i trostruka, ali je Mateus bio maksimalno profesionalan na golu.

Da bruka Stankovića ne bude jedina pobrinuo se i Arnautović – najskuplji igrač Crvene zvezde koji je u 90. minutu umalo ušao u klič sa ekipom Hapoela plasirajući “fore” zbog kojih bi i na uličnom fudbalu završio “karijeru”.

U moru bruke i sramote vrijedi istaći Mirka Ivanića, koji je po ko zna koji put pokazao da je duša ovog tima i da je s razlogom kapiten. Kapiten koji je ovaj meč počeo sa klupe, jer je trener “sto posto siguran kako će izgledati startnih jedanaest”.

Uprava, kojoj su navijači skandirali (“Uprava napolje”) sazvala je hitnu sjednicu za srijedu u podne. Šteta što je Stanković već podnio ostavku, jer smo bili spremni da čujemo priču kako “treba glave da se ohlade” i kako je Stanković riješenje za duge staze.

Nikada veći budžet, nikada povoljniji žrijeb, i nikada veća sramota od ovog 11. avgusta 2026. godine nije viđena na Marakani! Bilo je poraza, biće ih (nažalost) i u budućnost, ali neka budu dostojanstveni, da se navijače ne stide srama i bezobrazluka onih na terenu i na klupi voljenog tima.