Kanal se fokusira na obrađivanje tema iz oblasti nauke, svemira, biologije, filozofije, tehnologije, društvene pojave i pitanja o ljudskoj civilizaciji.
Kažu, sva živa bića teže homeostazi. Tačnije, stanju u kome je naše tijelo u ravnoteži. Budući da je svijet surovo mjesto, na kome smrt vreba iza ćoška, svi organizmi traže način kako da reaguju na ekstremne situacije.
„I tako je nastao stres. Kao fizički odgovor na stresora, odnosno na sve što je opasno ili izazovno. Stres je veoma brza i drastična promjena stanja tijela koja daje prioritet preživljavanju. To je program za hitne slučajeve koji dozvoljava organizmu da izađe daleko izvan svoje zone komfora kako bi preživio“, navodi Kurzgesagt.
Da bismo razumjeli kako stres funkcioniše, u kratkom video klipu na kanalu Kurzgesagt, osvrnuli su se na scenu staru pedeset hiljada godina.
Kada se supermoć pretvori u prokletstvo
Grupa ranih Homo sapiensa sklupčala se oko vatre kada je izgladnjeli tigar napao njihov kamp. Njihov vođa Urr, skače dok vrijeme kao da usporava. Njegov mozak klasifikuje tigra kao kritičnog stresora i oslobađa stresni odgovor.
Nadbubrežne žlijezde pumpaju adrenalin koji juri kroz njegovo tijelo i aktivira se „bori se ili bježi“ režim. Srce mu ubrzava, pluća rade brže, obezbjeđujući hitnu dozu energije i kiseonika kritičnim sistemima. Adrenalin određuje da njegovi mišići imaju prednost nad ostalim organima i priprema ih za brzu akciju. Snaga i brzina rastu. Signali bola i umora se stišavaju, dok mu se čula izoštravaju do maksimuma. Urr jasno vidi da se tigar sprema da skoči. Ima samo djeliće sekunde da reaguje. Adrenalin ga tjera da donese brzu, impulsivnu odluku: bez razmišljanja bira borbu i kreće svom snagom. Ali borba je duga i teška – životinja je očajna i neće odustati, a ljudi rizikuju iscrpljenost.
U borbu se uključuje još jedan hormon: kortizol. Kortizol je sporiji, strateški hormon koji upravlja dužim stresnim odgovorom. On naređuje totalnu promjenu rada svih tjelesnih sistema: povećava dotok goriva, dok potiskuje sve nebitne funkcije poput odmora, imuniteta ili varenja. Urr više ne upravlja svojim tijelom, tijelom upravlja stres.
Na kraju, Urr zadaje konačan udarac. Pleme slavi. Tijelo konačno isključuje „bori se ili bježi“ i aktivira režim „odmor i varenje“. Rane počinju da bole, mišići vape od umora. Vrijeme je za oporavak, hranu i priče o tome kako su ubili gnijevnog tigra. Neki odlaze na spavanje, drugi jedu da povrate energiju. Pleme se opušta, a ravnoteža se vraća.
Ti ljudi su tvoji preci. Kada se ova nevjerovatna supermoć pretvorila u prokletstvo?
Stres je i dalje isti kao i prije pedeset godina
Stres je, kažu, i dalje isti, kao i prije 50 godina. To je dobro kada je riječ o „preživljavanju“. Međutim, danas je stresora mnogo više. Učestaliji su i brojniji. Često nematerijalni i traju duže. Uglavnom, ističu, ne zahtijevaju nikakvu fizičku akciju.
„Tigrovi prošlosti danas su ljutiti mejlovi, rokovi, onlajn dejting, gužva u saobraćaju ili beskrajno skrolovanje loših vijesti. Naš mozak i dalje shvata strah vrlo ozbiljno. Tako da ako osjetiš kratku buru anksioznosti zbog mejla ili zato što si skrolovao po mrežama, stres odmah skače u pomoć“, navode oni.
Moguće je, kažu, doživjeti desetine takvih „mikro-stresora“ tokom dana. Stresni odgovori se stalno javljaju, čak i kada to ne primjećujemo.
„Dok se ti mikro-napadi gomilaju, tu su i veliki stresori: neplaćeni prekovremeni rad, ljuti klijenti, rast cijena zakupa, inflacija, zdravstveni troškovi, neizvesna budućnost. Ipak, nalet stresa može biti koristan kad moraš da učiš, trčiš maraton ili završiš neki veliki projekat. To jeste supermoć, i može djelovati uzbudljivo, čak i kao zavisnost. Zato je mnogi zloupotrebljavaju. Posebno oni u kompetitivnim profesijama. Stalno se guramo i oslanjamo na stres za maksimalne performanse. Problem je što je stres trebalo koristiti samo kratko. U hitnim situacijama. Ako je aktiviran danima, nedjeljama, mjesecima, pretvara se u hronični stres – jedno od najopasnijih stanja za ljude“, objašnjavaju.
Kako nas hronični stres uništava
Cijena hroničnog stresa je prevelika. Hronični stres, ističu, dovodi do uništavanja svakog dijela tijela i mozga.
„Kako se stresni talas aktivira iznova i iznova, adrenalin i kortizol neprestano preplavljuju organizam. Režim ‘bori se ili bježi’ je stalno uključen, dok je ‘odmor i varenje’ stalno potisnut. Mišići vam se zgrče, pripremajući se za borbu koja nikada ne dolazi, pa leđa, ramena i vrat vape od napetosti, a glava puca. Digestivni trakt se grči i pati, držeći stvari predugo i ubrzavajući ih previše. Metabolizam masti se poremeti: usporava razgradnju masti, a ubrzava njihovo taloženje u predjelu stomaka. Ćelije postaju manje osjetljive na insulin, pa raste rizik od metaboličkih bolesti. Srce radi brže, ali krvni sudovi ne mogu da izdrže stalno preopterećenje, što masovno povećava rizik od infarkta ili moždanog udara. Imunitet slabi i jača istovremeno, u najgorem mogućem smislu. Sistemi koji te štite od bolesti su potisnuti (ko mari za prehladu ako se boriš s tigrom?), pa raste rizik od infekcija, raka i autoimunih bolesti“, objašnjavaju.
Dodaju i da istovremeno ćelije koje izazivaju zapaljenje postaju hiperaktivne pa tijelo bukvalno „gori od upala“. S druge strane, mozak se uči da služi stresu, u stalnoj je uzbuni. To dovodi do sporijeg razmišljanja i gubljenja sposobnosti jasnog rasuđivanja.
„Skloniji ste impulsivnim odlukama: raskidi, prejedanje, droga, loše odluke. Postajete lošija verzija sebe. Ako se ovo nastavi, pamćenje slabi, javljaju se anksioznost i depresija. Što duže ste pod stresom, to ste manje sposobni da iz njega izađete. Đavolji krug. Ako iz njega ne izađete, vrlo vjerovatno ćete živjeti kraće i patiti usput“.
Šta dalje
Ipak, nema razloga za brigu. Stres može biti vaš prijatelj. U manjim dozama, onim kraćim, stres omogućava da se popnete na planinu, izađete iz zone komfora i unaprijedite vaše vještine. Osim toga, može učiniti da se osjećate fenomenalno dok radite na svom maksimumu. Ključno je samo jedno – da znate kada i kako da ugasite režim „bori se ili bježi“ i da pređete u režim opuštanja.
„Slušaj svoje tijelo. Ako se osjećate stresirano, vi jeste stresirani i tačka. Ne postoji univerzalni prag koji morate da pređete da biste smjeli da reagujete. Zatim se zapitajte: da li vam taj stres pomaže i da li će uskoro prestati? Ako učite za ispit ili se selite – stres je supermoć. Ali zdravlju su potrebne pauze. To mogu biti druženja, treninzi, šetnje u prirodi. Opuštanje nije lenjost, to je ozbiljna briga o sebi“, objašnjavaju.
Ukoliko trenutno ne možete da se opustite, sa kanala Kurzgesagt savjetuju planiranje vremena za aktivni odmor, čim budete u mogućnosti.
Ukoliko patite od konstantnog, „beskorisnog stresa“, ne možete direktno kontrolisati stres, ali možete da utičete na njega. Meditacijom, jogom i tehnikama koje dokazano smanjuju intenzitet stresa.
„Ali najefikasniji način je: ukloniti stresora. Postanite sebi lični asistent i mapirajte gdje tokom dana nastaju mikro-stresovi. Da li vas stresira skrolovanje? Društvene mreže ne prikazuju ono što želimo, već ono što nas tjera da budemo. A negativne emocije to rade najbolje. Brisanje aplikacija ili uklanjanje ljudi sa društvenih mreža mogu vam drastično smanjiti stres. Kod velikih problema uklanjanje stresora je izuzetno moćno. Ako živite u opasnom kraju – preselite se. Ako vas maltretiraju u školi, pokušajte da promijenite okruženje. Nije lako, ali to ima najveći uticaj na hronični stres“, navode.
Stresor se, kažu, ne može uvek ukloniti. Međutim, ako je mozak predugo u stresnom stanju, sve se pogoršava i teško je vidjeti izlaz. A u tim slučajevima najbolje je tražiti pomoć.
„Na kraju, život će ti nametati stresore. To je neizbježno. I to je u redu. Stres je tvoja supermoć. Iskoristi je ali nikad ne zaboravi da pređeš na drugu stranu“, zaključuju.
