Livak je za RIA Novosti istakla da se faktori stresa tokom misija u svemiru dijele na somatske i psihogene, pri čemu psihogeni predstavljaju veći izazov za posadu.
Ona je navela da somatski stres uključuje bestežinsko stanje i preopterećenje tokom lansiranja i slijetanja, dok psihogeni faktori obuhvataju izolaciju, ograničen prostor i specifične uslove života i rada u orbiti.
Istakla je da je ekstremna priroda svemirskih misija prvi veliki izvor stresa, uz visoko kompleksne zadatke koji od astronauta zahtijevaju širok spektar vještina – od tehničkih popravki do svakodnevnih aktivnosti u bestežinskom stanju.
Kao dodatni problem navodi se ograničen životni prostor i pojava takozvane “deformacije senzornog polja”, pri čemu stalna buka na Međunarodnoj svemirskoj stanici dostiže oko 60 decibela, što može da utiče na san i koncentraciju.
Livak je dodala da se u svemiru mijenjaju i čulne percepcije, uključujući i ukus hrane, što dodatno otežava prilagođavanje uslovima u orbiti.
Među faktorima stresa ona je izdvojila i socijalnu izolaciju, kao i potencijalne međuljudske konflikte u malim posadama koje su upućene na stalnu blisku saradnju.
Prema njenim riječima, astronauti se sa pritiskom nose kroz emocionalnu kontrolu i strogo strukturisan režim rada i odmora.
Ona je navela i da se prije misija koriste psihološke pripreme, uključujući i motivacione metode i simulacije kriznih situacija.
Livak je preporučila i organizaciju vremena po principu “8x8x8” – osam sati sna, osam sati rada i osam sati za lično vrijeme, kao način očuvanja psihološke stabilnosti tokom dugotrajnih misija.











