Obraćajući se novinarima tokom posjete Bahreinu, Rubio je direktno protivrječio koordinisanom talasu tvrdnji visokih ruskih zvaničnika da je samit na Aljasci u avgustu 2025. doveo do neformalnog razumijevanja o Ukrajini.

„Nije bilo sporazuma na Aljasci. Postojao je prijedlog na Aljasci, ali nije bilo sporazuma na Aljasci“, rekao je Rubio za Radio Slobodna Evropa 25. juna.

Otvoreno je dodao: „Da je postojao sporazum, rat bi bio okončan.“

Spor zadire u samu srž pregovaračke pozicije Moskve, piše RSE i navodi da je Kremlj danima pokušavao da predstavi susret Trampa i Putina kao diplomatsku prekretnicu, ali da Rubiov oštar odgovor predstavlja dosad najsnažnije američko negiranje takvih tvrdnji, uz dodatnu težinu jer je državni sekretar bio neposredni učesnik sastanka.

Rubiova izjava potvrđuje da se na Aljasci zaista razgovaralo o suštinskim uslovima za mir u Ukrajini, ali da to nije preraslo u bilateralni sporazum s Rusijom. Upitan o prirodi tih razgovora, Rubio je ukazao na maksimalističke teritorijalne zahtjeve Moskve.

„Rusija želi da joj se preda cijeli Donjeck, između ostalog i to su tada pokrenuli, ali nije bilo sporazuma“, rekao je Rubio za RSE.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov 26. juna odgovorio je Rubiju, iznoseći detaljnu i potpuno drugačiju verziju događaja sa samita.

Prema Lavrovu, Putin je pažljivo razmotrio niz američkih prijedloga koje je Trampov izaslanik Stiv Vitkof donio u Moskvu nekoliko dana prije samita. Lavrov tvrdi da ih je Putin detaljno provjerio sa Vitkofom pred Trampom i Rubijom, te da ih je Vitkof potvrdio.

„Stoga, kada moj kolega Rubio kaže da je na Aljasci bilo samo prijedloga, ali ne i sporazuma, to postavlja pitanje šta zapravo podrazumijevamo pod ‘sporazumom’“, rekao je Lavrov u pisanom odgovoru medijima.

„Ako jedna strana, u ovom slučaju SAD, stavi na sto svoje prijedloge za rješenje, a druga strana izrazi saglasnost s tim prijedlozima, onda tvrdnja da nije bilo sporazuma djeluje prilično neelegantno“, kazao je on.

Danijel Frid, bivši pomoćnik američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju, koji je služio pod sedam američkih administracija, smatra da „Kremlj pokušava da stvori diplomatsku prednost u vrijeme ukrajinskih vojnih uspjeha tvrdeći da je postignut dogovor, kada izgleda da nije“, te je za RSE pohvalio Rubija što je to „odbio“.

Frid je ukazao i na, kako navodi, očigledan dvostruki standard Kremlja koji iznenada poštuje nepisani dogovor.

„Smiješno je kako Kremlj tvrdi da postoji dogovor bez dokumenta, ali ignoriše dokument – rusko-ukrajinski sporazum zaključen kada je Putin bio predsjednik, koji potvrđuje rusko-ukrajinske granice iz 1991. godine“, rekao je Frid.

Korijeni sloma u Enkoridžu mogu se povezati s diplomatijom neformalnog stila koja je prethodila samitu, piše RSE.

Glen Hauard, dugogodišnji stručnjak za ruske strategije i predsjednik Fondacije Saratoga, smatra da su raniji odvojeni sastanci Vitkofa i ruskih zvaničnika u Moskvi, održani bez američkih zapisničara i prevodilaca, kod Putina stvorili pogrešan utisak da je Vašington spreman da natjera Kijev da se odrekne Donbasa.

Hauard je za RSE rekao da smatra da su se ta očekivanja srušila na Aljasci.

„Tramp je bio spreman, ali nijesu mogli da se dogovore i nije namjeravao da izda Ukrajinu“, rekao je on.

Dodao je da je Aljaska bila značajna ne zbog onoga što je dogovoreno, već zbog onoga što nije.

Prema njegovim riječima, stav Bijele kuće od tada se, čini se, promijenio – od teritorijalnih ustupaka ka zamrzavanju sukoba kroz prekid vatre.

RSE navodi da su zasad Bijela kuća i Kijev usklađeni oko strogog prekida vatre, potpuno uklanjajući sa pregovaračkog stola fazno rusko povlačenje.

Takvo diplomatsko zaoštravanje poklapa se sa značajnim promjenama na ratištu. Naoružana novim zapadnim kapacitetima, uključujući avione F-16 koji koriste napredne precizne bombe, Ukrajina je sistematski gađala rusku odbrambenu infrastrukturu, rafinerije nafte i ključne logističke koridore, poput autoputa R280, čime prijeti izolacijom okupiranog Krima.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nedavno je obavijestio zapadne lidere da duboki udari aktivno mijenjaju odnos vojnih snaga, što, kako navodi RSE, potvrđuju i izvještaji o nervoznim reakcijama susjednih država, uključujući Bjelorusiju i njenog predsjednika Aleksandra Lukašenka.

Dok je ruska vojna logistika pod ozbiljnim pritiskom, insistiranje Moskve na navodnom „Okviru iz Enkoridža“ djeluje manje kao poziv na pregovore, a više kao političko pozorište za domaću javnost, piše RSE.

Pol Gobl, bivši specijalni savjetnik Stejt departmenta i analitičar CIA-e, upozorava da je ruski narativ osmišljen kako bi zaštitio Kremlj od rastućeg nezadovoljstva zbog sve većeg broja ratnih žrtava i ukrajinskih napada dronovima na ruske gradove.

„Mislim da Putin gradi narativ prema kojem će moći da kaže da Rusi moraju da se mobilišu jer je Zapad ponovo izdao Rusiju, da poraze Ukrajinu i budu spremni za sukob sa Zapadom“, rekao je Gobl za RSE.

On je dodao da Kremlj vjerovatno period prije američkih kongresnih izbora i izbora za rusku Državnu dumu smatra ključnim za djelovanje.

Prepravljajući istoriju samita na Aljasci, Kremlj se pozicionira da svu odgovornost za eventualni konačni neuspjeh diplomatije prebaci na Vašington, ocjenjuju analitičari.

U informacionom ratu koji prati sukob u Ukrajini, bitka o tome šta se zaista dogodilo u Enkoridžu više nije pitanje istorijskog zapisa, već postavljanja temelja za ono što slijedi, zaključuje Radio Slobodna Evropa.