Marković godinama upozorava na posljedice izgradnje dvije male hidroelektrane u srcu Prokletija, za čije su potrebe, kako navodi, u cijevi uvedene tri rijeke – Hridska, Babinopoljska i Treskavička.

Vodozahvati se nalaze u strogoj zoni zaštite Nacionalnog parka dok su rijeke cjevovodima dovedene do postrojenja hidroelektrana.

Povod da građanski aktivisti iz Plava ponove zahtjev upravo je primjer Šar-planine, gdje se ne ostaje samo na obustavljanju puštanja u rad elektrana, već se pristupa uklanjanju infrastrukture koja je promijenila prirodni režim rijeke.

„Ako može u Šar-planini, zašto ne može i na Prokletijama”, suština je zahtjeva koji se iz Plava postavlja nadležnim institucijama u Crnoj Gori.

Poznati aktivista i jedan od osnivača neformalnog pokreta pod nazivom “Ne damo rijeke” ranije je tražio da privatni vlasnici MHE i državne institucije pokažu elaborat o zaštiti životne sredine na osnovu kojeg je omogućena izgradnja elektrana u Nacionalnom parku Prokletije.

U junu ove godine ponovo se stavio na raspolaganje nadležnima zbog informacija koje ima o izgradnji dvije MHE u parku, a sada je na Facebook profilu, uz objavu o uklanjanju malih elektrana na Šar-planini, ponovio da nadležnim institucijama stoji na raspolaganju “24/7”.

Problem, međutim, nije samo u proizvodnji električne energije, već je suštinsko pitanje šta se događa sa rijekom kada joj se prirodni tok presiječe i voda uvede u cijev.

U slučaju Prokletija, Marković već godinama govori o tri rijeke pitke vode koje su, kako navodi, zbog rada hidroelektrana ostale bez svog prirodnog toka.

Portal RTCG je ranije objavio i njegove tvrdnje da je prilikom izgradnje infrastrukture kroz nacionalni park iskopano oko deset kilometara kanala, dok je voda tri rijeke preusmjerena prema hidroelektranama.

Primjer iz Šar-planine za zagovornike zaštite rijeka ima mnogo šire značenje od jedne konkretne demontaže. On, kako kažu u Plavu, pokazuje da se, nakon procjene da određena infrastruktura nije spojiva sa zaštitom prirode, može govoriti ne samo o gašenju elektrane već i o uklanjanju cijevi, betona i drugih objekata i vraćanju rijeka u prirodni tok.

Za Prokletije bi takav potez značio otvaranje mnogo većeg pitanja – da li će se nakon godina upozorenja konačno pristupiti obnovi prirodnih tokova rijeka Hridske, Babinopoljske i Treskavičke i uklanjanju infrastrukture koja ih je presjekla.

Marković je ranije ocijenio da je izgradnja dvije MHE u srcu Prokletija nanijela ogromnu štetu zaštićenom području i insistirao na odgovoru ko je odobrio takve zahvate i na osnovu kakve dokumentacije. On vjeruje da je ovaj teški ekocid upravo izavao sušenje šuma i da je sa tog područja krenula invazija insekta potkornjaka koji je izavao drugi ekocid u šumama NP Prokletije i izvan njega.

Nacionalni park Prokletije proglašen je 2009. godine, a tadašnje vlasti, od lokalnih do državnih, u sprezi sa tajkunima, dozvolile su gradnju malih elektrana u srcu ovog parka 2016. godine.

NVO „Euromost“ iz Bijelog Polja, koja se profilisala u oblasti ekologije, zbog ovog ekocida podnijela je krivičnu prijavu VDT, nakon čega je VDT tu prijavu proslijedio na dalje postupanje Višem državnom tužilaštvu u Podgorici.

Iz „Euromosta“ su tada portalu RTCG kazali da treba samo utvrditi ko je u to vrijeme bio direktor NP Prokletije, ko je bio direktor Agencije za zaštitu životne sredine, ko je potpisao elaborat o zaštiti životne sredine bez kojeg nije bilo moguće graditi male elektrane bilo gdje, a posebno u strogoj zoni jednog nacionalnog parka.

U krivičnoj prijavi su napisali i da se iz Centralnog registra privrednih subjekata može vidjeti da je vlasnik ovih malih elektrana firma “Kronor”, odnosno kompanija “Kroling”.

“Vlasnik te kompanije bio je Željko Mišković, dok su po deset procenata imali Normal kompani i Mont hidro. Vlasnik Normala je bio Željko Burić, a Mont Hidra Predrag Bajović, šura nekadašnjeg premijera Igora Lukšića. Osnovano sumnjamo da su pojedinci u tom vremenu iz Agencije za zaštitu životne sredine izvršili krivična djela zloupotrebe službenog položaja i krivična djela primanja mita, dok su vlasnici izvršili krivična djela davanja mita i krivična djela protiv životne sredine i nezakonite gradnje u zaštićenom području Prokletija”, piše u krivičnoj prijavi NVO “Euromost”.

Ta krivična prijava Vrhovnom državnom tužilaštvu je podnijeta prošle godine, ali osim informacije da je proslijeđena Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, drugih pojedinosti do danas nema.

Dok Šar-planina sada pokazuje da je moguće krenuti u fizičku obnovu rijeke, Prokletije ostaju test za crnogorske institucije.

Hoće li se zaštita nacionalnog parka završiti na papirima i nadzoru ili će jednog dana biti uklonjene i cijevi koje su prirodne rijeke pitke vode pretvorile u obične hidroenergetske kanale?