Precizan broj poginulih do danas nije utvrđen, a procjene idu od 1.500 pa do nekoliko hiljada.
Bombardovanje se dogodilo bez odobrenja Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija.
Posljednje bombe na SR Jugoslaviju pale su 10. juna 1999. godine, oko 13 časova i 30 minuta, na teritoriju sela Kololeč, u opštini Kosovska Kamenica.
Tokom dva i po mjeseca, bombardovani su vojni ciljevi, kasarne, postrojenja, ali i civilni objekti – bolnice, fabrike, mostovi, pruge, ostala infrastruktura, medijske kuće i predajnici, skladišta energenata i energetska infrastruktura.
Prema podacima Ministarstva odbrane Srbije, tokom 78 dana agresije ubijen je 1.031 pripadnik Vojske i policije, a poginulo oko 2.500 civila, među njima 89 djece. Ranjeno je oko 6.000 civila, od toga 2.700 djece, kao i 5.173 vojnika i policajaca, a 25 osoba vodi se kao nestalo.
Kako je svjetskoj javnosti predstavljeno, razlog agresije bila je situacija na Kosovu, odnosno teška humanitarna kriza na tom prostoru, a naredbu za napad dao je Havijer Solana, tada generalni sekretar NATO, generalu SAD Vesliju Klarku.
Crna Gora
Prvog dana napada, 24. marta 1999. godine, stradao je vojnik Saša Stajić iz Beograda.
On je poginuo u krugu kasarne u Danilovgradu.
U napadima koji su uslijedili početkom aprila 1999. godine snage NATO-a bacile su bombe na aerodrom u Golubovcima.
Krajem aprila je bombardovano Murino, stradalo je šest građana.











