Kako podsjećaju iz Zadužbine Milana Mladenovića, za neke od najpoznatijih pesama EKV klavijaturstkinja benda Margita Stefanović je svojevremeno izjavila da su “to stvari koje se ostvaruju u jednom popodnevu” i bend je često zaista brzo oblikovao novi materijal.
Međutim, kako ističu, pjesma “Par godina za nas” koja je 2006. proglašena za “Najbolju ex-YU pesmu svih vremena” zahtijevala je više vremena, a njen finalni tekst je nastao tokom snimanja u studiju, za jedan sat.
Oni su u tekstu objavljenom na Fejsbuk nalogu Zadužbine ukazali na izjave aktera koji su bili uključeni u stvaranje ove kompozicije i rasvijetlili hronologiju događaja u vezi sa nastankom pjesme.
U intervjuu za “Rock” krajem 1987. godine Margita Stefanović kaže: “Jedan fragment koji nije ušao u pesmu “Tonemo” glasi: “Voli me onako kako nikad nisi voleo”. To je taj smisao, da su sve pjesme u suštini ljubavne, i zavisi od emotivnosti čovjeka u kojoj mjeri ćе do njega dopreti svijest o njegovoj ljubavi, o tuđој ljubavi, o postojanju ljubavi.”
Godinu dana kasnije bend se spremao za snimanje novog albuma, koji još uvijek nije imao ime, navode iz Zadužbine.
Miša Berar, menadžer benda: “U vrijeme priprema albuma PGP nije vjerovao u njih. Jedino je Peca Popović vjerovao. Potpisan je ugovor za devet pjesama, i oni su otišli kod Bojana u vikendicu u Progar da pripremaju album. Dolazio sam par puta i snimao probe malim porta studiom, da možemo da preslušavamo kako to zvuči.”
U oktobru 1988. bend je u Novom Sadu počeo snimanje sa Mitrom Subotićem – Subom kao producentom.
Miša Berar: “Dobili smo 500 sati, novi pult, 24-kanalni… Bend smješten u apartmanima, prvi put tokom snimanja ploče nisu spavali u automobilima… Lijepa atmosfera, sve super! Imali su sve uslove da se snimi odlična ploča. Međutim, oni nisu navikli na takvu komociju!”
Srđan Žika Todorović: “Za “Ljubav“ smo ušli u studio sa svim navježbanim pesmama, a za ovaj smo neke stvari pravili u studiju, kao “Ona mi je rekla“, što se i čuje.

Krucijalna kompozicija koja je nedostajala
Nakon dva mjeseca rada u studiju Ekatarina Velika je imala devet gotovih pjesama. Kako podsjećaju iz Zadužbine Milana Mladenovića, na studijskoj traci je zabilježen radni naslov albuma – “Zašto deca plaču?”.
Miša Berar: “Na snimku sa proba u Progaru je bila jedna nedovršena stvar. Početak pjesme, rif i refren… Instrumental i melodijska linija koju je ispjevavao Milan. Uzmem traku koju je trebalo da predamo u PGP i kažem: Nedostaje vam ta pjesma! I još jedna – “Nisam mislio na to“. Nećete izbaciti ploču, zato što nema te dve pjesme, koje su hit! Milan kaže: – Mišo, to je komercijala! – Milane, to je možda za tebe komercijala… Možda će jednog dana i biti… Ali, ona to nije!”

Peca Popović: “Sjedjeli smo na patosu mog doma i slušali tek pristiglu kasetu iz Novog Sada. Kad se završila deveta, posljednja pjesma Magi, Milan i Ted okrenuli su se ka meni očekujući mišljenje. Rekao sam: – Jako dobro, ali nedostaje još jedna pjesma koja bi ploči dala smisao.”
Srđan Todovorić Žika: “Mi smo mislili da je “Iznad grada“ hit, da je to najbolja stvar… Da imamo “Ameriku“ i to je kao, dovoljno.”
“Najbolja pjesma u istoriji jugoslovenskog roka snimljena na osmokanalcu”
Početkom januara 1989. bend odlazi u mali studio u Bukovcu kraj Novog Sada na dodatna snimanja sa Teodorom Janijem i Subom.
Žika: “Snimamo mi sa Tedom, još uvijek nemamo pojma da će to biti genijalna stvar, ali dobro nam ide. Bojan svira, a Ted mu stalno govori: – Nemoj non-stop da sviraš bas, pravi pauze! Bojan se odupirao… na kraju je uz pomoć Magi pristao. Onda smo shvatili: ne da imamo hit, nego najbolju stvar na albumu!”
Miša Berar: “Za četiri dana su uradili te dvije pjesme. Pošto ima malo kanala, radi se podmiks. Puštaš bubnjeve, nasviravaš na to. Klavijature su snimljene mono jer nije bilo više kanala… U tako malom prostoru je nastalo takvo čudo – zato što se desilo odjednom! Eto, tako je nastala najbolja pjesma u istoriji jugoslovenskog rokenrola, na osmokanalcu!”
Peca Popović: Iza glasa i vah-vah gitare navirala bujica osjećanja što mrvi sve pred sobom
Sa posebnim emocijama o pjesmi je govorio i rok kritičar i novinar Petar Peca Popović.
“Iz zvučnika je curila lava muzike, a iza glasa i te vah-vah gitare navirala bujica osjećanja što stvarno mrvi sve pred sobom. Mene je pregazila kao valjak. U pjesmi sam našao sve što sam oduvijek tražio i žudio da nađem u rokenrolu.”
Restaurirana verzija spota, Izvor: YouTube/Ekatarina Velika Official
Da je finalna verzija teksta zaista nastala u studiju, kako ukazuju iz Zadužbine, potvrđuju fotografije sa snimanja, stranice iz bilježnice (koju Margita drži na koljenima na fotografijama), kao i intervju sa Milanom iz 1989.
Milan Mladenović: Postojao je stih koji nismo iskoristili
Milan: “Mi smo pjesmu “Par godina za nas” uradili naknadno, tekst napisali sat pred snimanje glasa. Kad je sve grozno, kad apsolutno nemaš ništa oko sebe, šta ti preostane? Postojao je stih koji nismo iskoristili prošli put… “voli me onako kako nikog nisi volela…”
E, to ti ostane da kažeš prvom čovjeku do sebe… Pjesma “Par godina za nas” je previše jasna, ali ona nije pretjerano pesimistička. Na kraju, ona emituje poziv da ti radiš lično nešto dobro. U moralnom sadržaju, uradi dobro prema sebi, to je prvi korak za dobro prema drugima.”
Zadužbina Milana Mladenovića podsjeća da je po izboru slušalaca Radija B92 2006. godinе “Par godina za nas” proglašena za “Najbolju ex-YU pesmu svih vremena”.
Legendarna pjesma objavljena je na petom studijskom albumu benda koji je grupa izdala 1989. godine pod nazivom “Samo par godina za nas”. Bend je tokom devedesetih snimio još dva izdanja “Dum dum” (1991) i “Neko nas posmatra” (1993). Nakon smrti frontmena, gitariste i pjevača Milana Mladenovića u novembru 1994. Ekatarina Velika prestala je sa radom.




















