„U tom smislu, zamoljeni smo da damo suštinu problema koji se tu pojavljuju, a suština je takva da se određena rješenja koja bi mogla da se primjene zamagljuju pod izgovorom da je sada prekasno i da tu ništa ne može da se promjeni. Manjkavosti ima dosta, a jedna od njih je da pojedini aspekti zaštite životne sredine i pojedina rješenja nisu dovoljno ni detaljno ni pravilno prikazana, tako da se stiče utisak o nekakvim rješenjima koja izgledaju na prvi pogled logična, dobra itd., anisu dovoljno obrazložena da bi se to zaključilo. Ima dosta argumenata da mogu u znatno velikom obimu i da se poboljšaju“, naglasio je Maksimović.

Prof. dr Aleksandar Jovović istakao je da je vodio studiju vezano za projekat Rio Tinta u Loznici.

„Neko sam za koga će se reći da nisam na strani građana, nego na strani industrije. Oni koii nude postojeće rješenje bi rekli da treba da branim njih, a ne obrnuto. Mislim da, u stvari,  i profesor i ja imamo jedan zadatak- mi ne branimo građane, nego struku i branimo stav da tehnička rješenja koja treba da se izgrade u Srbiji treba da se grade i u nekoj Danskoj, Londonu, Crnoj Gori ili bilo gdje drugo u svijetu. Što se tiče same studije, član sam raznih republičkih i lokalnih tehničkih komisija u Srbiji i radim analize takvih studija za potrebe različitih nivoa uprave. Mi ovdje nismo vidjeli projektnu dokumentaciju, vidjeli smo studiju, a u studiji nažalost nismo vidjeli dovoljno dokaza da ono što se nudi ima najviši nivo potencijala, odnosno najmanji nivo uticaja na životnu sredinu na različite načine. Ja sam naravno gledao termički dio jer mi je to uža struka i gledao sam taj način termičkog tretmana, odnosno konačnog uklanjanja tog mulja koji bi ostao. Postoje neki elementi koji moraju biti urađeni da bismo zaista znali da to što se nudi ima odlike onoga o čemu piše. Najveći dio studije više liči na tekst iz filologije, odnosno iz društvenih nauka, nego iz tehnike. Brojki ima vrlo malo, ili ih nema skoro nigdje i to su neke ključne zamjerke. Možemo diskutovati o tome, u dijelu termičkog tretmana, da li je optimalno rješenje koje je ponuđeno za konačno odlaganje ili spalionicu, ali za ovo rješenje koje je ponuđeno ništa drugo ne znamo, a to je isuviše malo da bi studija mogla da prođe. Da sam ja član neke državne komisije, ovakva studija bi bila vraćena na doradu ili bi bila odbijena“, podvukao je Jovović.

Profesor Maksimović ističe da bi gradnja kolektora u Botunu bila još jedan toksičan izvor zagađenja u tom okruženju, gdje mještani već imaju problem sa basenom crvenog mulja.

„Ako se zatire sjeme i uništava sledeća generacija, ako majke ne mogu da dovedu djecu do porođaja nego većem broju njih umire djeca prije porođaja, to je strahovito teško okruženje za jednu sredinu. Sada, osim mulja, dodajemo im još dva teška izvora zagađenja. Mi smo tražili tehnička rješenja, ali nismo ih dobili. Ne tražimo korporativne izvore informacija. Možda je ovo rješenje bolje nego što izgleda na prvi pogled, ali se može zaključiti da ovo ne može da se prihvati, ili da se doradi da se otklone uočeni nedostaci“, naveo je Maksimović.

Maksimović je konstatovao da, pošto i projekat i studija imaju manjkavosti, treba preispitati cjelokupnu priču i „u tolerantnoj atmosferi uraditi sve one dopune kojih nema“.

Profesor Jovović kaže da  će izvođači radova iz Turske sigurno dobiti licencu

„To je uobičajeno, da se licenca dobije uoči početka radova. Najmanji je problem licenca. Lokalne crnogorske firme će, pretpostavljam uraditi pripremu terena. Mislim da je najmanji problem da se ljudima da prilika da vide tehnička rješenja“, rekao je Jovović.

Maksimović napominje da, ako dođe do izgradnje postrojenja, postoji mogućnost da neće ispuniti zahtijevane ekološke standarde i da može postati novi izvor zagađenja i novi izvor nezadovoljstva lokalnog stanovništva.

„Mještani su već mnogo propatili. Mnoge familije nemaju djecu. Ja sam jutros razgovarao sa čovjekom kojem je izvađen bubreg sa tri kile, i u kojem je bilo dosta toksičnog otpada sa basena crvenog mulja“, kazao je Maksimović.

Podsjetio je da je zakonska obaveza da se o ovako značajnim objektima vodi javna rasprava.

„Ovdje se javna rasprava atrofira, svodi se na uski krug, objavi se mnogo ranije ili sredinom avgusta kad nikoga nema, održi se u nekom podrumu… Taj aspekt je vrlo podložan potcjenjivanju njegovog značaja. Ovdje se gleda da se to otalja. Moja poruka mještanima je da budu racionalni i da gledaju šta je za njih najbolje. Imaju pravo na protest, ali na tom protestu treba da izraze šta tačno žele, a oni ne žele dva dopunska izvora zagađenja u njihovoj sredini, pored ovog jednog koji je enorman. Treba da se omogući da se zaokruži priča o projektnoj dokumentaciji, koja je sada nekompletna i neadekvatno obrađena“, istakao je Maksimović.

Jovović je dodao da ljudi treba da kažu šta misle i da se zaokruži priča oko elaborata, van uticaja politike.

„Opet će ljudi stradati. Ako ovo postrojenje ima bolje rješenje onda to treba primijeniti“, zaključio je Jovović.