Pokušaj puča u Turskoj počeo je kada su pobunjeni pripadnici vojske blokirali mostove u Istanbulu, zauzeli dio državnih institucija i izveli vazdušne udare na parlament i druge objekte u Ankari.

I tadašnji predsjednik Redžep Tajip Erdogan putem video-poziva pozvao je građane da izađu na ulice, nakon čega su snage lojalne vlasti do jutra uspostavile kontrolu nad zemljom.

Prema podacima Direkcije za komunikacije Predsjedništva Turske, u noći između 15. i 16. jula 2016. godine poginula je 251 osoba, dok su 734 povrijeđene.

Turske vlasti za organizovanje puča optužile su islamistički pokret FETO, vjerskog propovjednika Fetulaha Gulena koji je do kraja života negirao bilo kakvu umiješanost u pokušaj državnog udara.

Gulen je 1999. godine otišao u SAD, gdje je ostao da živi u samonametnutom egzilu u saveznoj državi Pensilvaniji više od dvije decenije. Preminuo je oktobra 2024. godine u 83. godini života.

Nakon puča uslijedile su opsežne istrage i hapšenja. Podaci turskog Ministarstva pravde Turske i izvještaji Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope (PACE) govore da su desetine hiljada ljudi uhapšene ili im je suđeno zbog navodnih veza sa FETO, dok je više od 100.000 državnih službenika, pripadnika vojske, policije, sudstva i prosvjete razriješeno dužnosti ili otpušteno tokom vanrednog stanja koje je trajalo do 2018. godine.

Na referendumu 2017. godine usvojen je prelazak sa parlamentarnog na predsjednički sistem vlasti.

“Cilj bio da se Turska uvede u haos”

Povodom desetogodišnjice, predsjednik Redžep Tajip Erdogan ocijenio je da je pokušaj puča bio “sveobuhvatni pokušaj okupacije“ čiji je cilj bio da Tursku uvede u dugotrajan haos i potkopa njenu nezavisnost.

U pisanoj izjavi dostavljenoj medijima, Erdogan je naveo da je otpor građana te noći predstavljao “primjer bez presedana u istoriji svjetske demokratije“ i istakao da su nakon puča sprovedene strukturne reforme kako bi se spriječilo ugrožavanje državnih institucija.

Naglasio je da je Turska u protekloj deceniji ojačala odbrambenu industriju, energetski, tehnološki i infrastrukturni sektor, kao i svoju međunarodnu ulogu, dok borbu protiv terorizma i dalje smatra jednim od glavnih prioriteta spoljne politike.

Pozvao je međunarodnu zajednicu na, kako je naveo, dosljednu saradnju u suzbijanju svih terorističkih organizacija i ponovio stav Ankare da pojedine zemlje i dalje pružaju utočište pripadnicima FETO.