Glavna tužiteljka Kim Vest je sudu predložila da Hašima Tačija, Kadrija Veseljija, Redžepa Seljimija i Jakupa Krasnićija osudi po svih 10 tačaka optužnice zbog, kako se navodi, ličnog doprinosa izvršenjima krivičnih djela.

Vestova je istakla da su svjedočenja i dokazi iznijeti tokom postupka potvrdili da je izvršenja krivičnih djela bilo i da su optuženi za njih odgovorni.

Navela je da su optuženi izvršili krivična djela protiv onih koje su smatrali protivnicima, kako bi obezbijedili kontrolu nad Kosovom.

Tužiteljka je navela da suđenje nije moglo da izbjegne klimu zastrašivanja od samog početka, a da dokazi ukazuju da je takvih nastojanja bilo čak i u samom Hagu.

Istakla je da su optuženi bili pripadnici glavnog štaba takozvane OVK i da su komandanti zona dobijali naređenja od optuženih, a ne obrnuto.

Naglasila je da tužilaštvo ostaje pri argumentaciji koju je iznijelo u dokaznom postupku.

Tužilaštvo ima osam sati da iznese završnu riječ i uradiće to u toku dana i sjutra.

Završno izlaganje zastupnika žrtava biće održano sjutra. Potom će 11, 12, 13. i 16. februara završnu riječ iznijeti odbrana optuženih, a 18. februara biće odgovori strana u postupku i izjave optuženih.

Posle završnih riječi, vijeće će donijeti presudu.

Presuda se donosi u roku od 90 dana od završetka dokaznog postupka, a ako je zbog okolnosti potrebno dodatno vrijeme, taj rok može biti produžen za još 60 dana.

Bivše vođe takozvane OVK terete se po osnovu individualne krivične odgovornosti u šest tačaka optužnice za zločine protiv čovječnosti i u četiri tačke za ratne zločine.

U optužnici se navodi da su krivična djela za koja su optuženi vršena najkasnije od marta 1998. pa do kraja septembra 1999. godine na više od 40 mesta širom Kosova i Metohije, kao i u Kukešu i Cahanu, u sjevernoj Albaniji.

Tači, Veselji, Seljimi i Krasnići su u pritvoru u Hagu od hapšenja u  novembru 2020. godine, a suđenje je počelo u aprilu 2023. godine.

Takozvana OVK je tokom 1998. i 1999. godine izvršila brojne zločine, ubistva i otmice nad pripadnicima vojske i policije tadašnje Jugoslavije, Srbima i drugim nealbancima, kao i Albancima koji nisu prihvatili da budu njeni pomagači ili pripadnici.