Popodnevno spavanje je mač sa dvije oštrice. Ukoliko to obavimo kako treba, to je moćan način da se napuni mozak, poboljša koncentracija i podrži mentalno i fizičko zdravlje. Pogrešno učinjeno, može nas ostaviti još umornijim, dezorijentisanim i sa problemom da zaspimo tokom noći. Ključ leži u razumijevanju kako tijelo reguliše san i budnost.
Većina ljudi doživljava prirodni pad budnosti u ranim popodnevnim satima, obično između 13 i 16 časova. Ovo nije samo zbog obilnog ručka – već naš unutrašnji tjelesni sat, ili cirkadijalni ritam, stvara cikluse budnosti i umora tokom dana. Ranopopodnevno zatišje je dio ovog ritma, zbog čega se toliko ljudi u to vrijeme osjeća pospano.
Studije ukazuju da kratko spavanje tokom ovog perioda – posle čega je idealno da budemo izloženi jakom svijetlu – može pomoći u suzbijanju umora, pojačati budnost i poboljšati kognitivne funkcije bez ometanja noćnog sna. Ove „snažne dremke“ omogućavaju mozgu da se odmori bez klizanja u dubok san, što olakšava buđenje sa osjećajem osvježenja.
Ali postoji kvaka: predugo dremanje može dovesti do toga da se probudite i osjećate gore nego ranije. To je zbog „inercije spavanja“ – omamljenosti i dezorijentacije koja dolazi zbog buđenja tokom dubljih faza sna.
Kada se spavanje produži duže od 30 minuta, mozak prelazi u spori san, što otežava buđenje. Studije pokazuju da buđenje iz dubokog sna može trajati i do sat vremena. Ovo može imati ozbiljne implikacije ako tada pokušavamo da obavimo neke sigurnosno rizične zadatke, donesemo važne odluke ili upravljamo mašinama, na primjer. A ako se odspava prekasno u toku dana, to može da poništi „nagomilavanje pritiska u snu“ – prirodnog nagona tijela za spavanjem – što otežava da zaspite noću.
Kada je dremanje neophodno
Za neke, dremanje je neophodno. Radnici u smjenama se često bore sa fragmentiranim snom zbog nepravilnih rasporeda, a dobro tempirano spavanje prije noćne smjene može povećati budnost i smanjiti rizik od grešaka i nesreća. Slično tome, ljudi koji se redovno bore da se noću dovoljno naspavaju – bilo zbog posla, roditeljstva ili drugih zahtjeva – mogu imati koristi od dremanja kako bi nadoknadili izgubljene sate sna.
Bez obzira na to, oslanjanje na dremke umesto na poboljšanje noćnog sna je kratkoročno rješenje, a ne održivo rješenje. Ljudima sa hroničnom nesanicom se često savjetuje da u potpunosti izbjegavaju dremke, jer dnevni san može oslabiti njihovu želju da spavaju noću.
Određene grupe koriste strateško dremanje kao sredstvo za poboljšanje učinka. Sportisti uključuju dremanje u svoj raspored treninga kako bi ubrzali oporavak mišića i poboljšali parametre vezane za performanse, kao što su vrijeme reakcije i izdržljivost.
Istraživanja takođe ukazuju da ljudi na poslovima koji zahtijevaju jaku koncentraciju, kao što su zdravstveni radnici i letačke posade, imaju koristi od kratkih planiranih dremki kako bi održali budnost i smanjili greške izazvane umorom. NASA je otkrila da dremka u trajanju od 26 minuta može da poboljša performanse operativnog osoblja na dugim letovima za 34 odsto, a budnost za 54 posto.
Kako pravilno odspavati
Da biste efikasno odspavali, važno je vrijeme i okruženje. Dremanje između deset i 20 minuta sprečava umor. Idealno vrijeme je prije 14.00 – prekasno dremanje može pomjeriti prirodni raspored spavanja.
Najbolje je odspavati u hladnom, mračnom i tihom okruženju, slično uslovima noćnog sna. Maske za oči i slušalice za poništavanje buke mogu pomoći, posebno onima koji dremaju u svijetlom ili bučnom okruženju.
Uprkos prednostima, dremanje nije za svakoga. Starost, način života i osnovni obrasci spavanja utiču na to da li dremke pomažu ili smetaju. Za dobar san ključna je strategija – znati kada, kako i da li uopšte treba da spavamo.
Za neke je to životni trik za poboljšanje fokusa i energije. Za druge, to je klizav put u poremećaju sna. Ključno je eksperimentisati i posmatrati kako dremke utiču na vaš ukupni kvalitet sna.
Ako se uradi mudro, dremke mogu biti vrijedan alat. Loše urađeno, možda su one razlog zašto buljite u plafon posle pola noći.
