Ona je, kako sama kaže, „dočekivala život“. Nije imala savremenu opremu, niti uslove koje danas imaju porodilišta, već samo znanje, iskustvo i hrabrost. Išla je pješke, po kiši, snijegu i mraku, od kuće do kuće, često vođena samo osjećajem dužnosti i pozivom koji se ne odbija.
Njen put nije bio lak. Iz Hrvatske ju je život doveo u Crnu Goru, gdje je, osim nove sredine, pronašla i ljubav.
Iza nje su stotine porođaja – i upravo u tim brojkama sabrana je njena životna priča, ispisana kroz generacije koje je dočekala na svijet.
“Taj posao je delikatan, težak, odogovoran. Kao i svi zdravstveni radnici, treba biti odgovoran. Tako sam i ja. Ali, ja sam morala da obavljam porođaje sama, bez ljekara. Žene su se doma porađale. Putevi su bili makadami…”, kaže Nada.
Pogledajte ovu spektakularnu priču u prilogu:
