Predsjednik Sindikata EPCG Željezare Nikšić, Ivan Vujović, kazao je za portal Adriu da je status radnika te fabrike u zadnjih nekoliko godina mnogo bolji jer pripadaju matičnoj državnoj kompaniji i imaju sva prava koja nalažu zakoni Crne Gore, a mnogo je bolje i materijalno stanje zaposlenih.
„Postoji strah, jer smo u protekloj godini imali ogromnih problema zbog poreskog duga, ali se i to počelo rješavati zahvaljujući reprogramu koji je omogućio otplatu zaostalih obaveza na 24 rate. Sada je veoma bitno da imamo obezbijeđen posao, jer se ne plašimo da radimo“, ustvrdio je Vujović.
Ukoliko bude dovoljno posla, kako navodi, taj dug će biti vraćen i Željezara će se ponovo „uspraviti“.
Metalurzi vjeruju da će matična kompanija obezbijediti posao, ali za sada ne znaju da li će fabrički zamajac uspjeti da se pokrene kroz partnerstvo sa nekim investitorom ili će i dalje zavisiti od projekata i planova EPCG.
„Jedno je sigurno, ne plašimo se ni jednog scenarija. Veoma je bitno da ćemo uvijek biti tu da opominjemo za sve loše što bi se moglo desiti, ali se nadamo da toga više neće biti. Ako je neko u poslednjih 30 godina platio tranziciju bili su to – radnici Željezare. Preuzimali su je razni investitori, ostavljali radnike na ulici, kao i ogromne dugove, koje su na kraju platili građani i država“, podsjeća Vujović na brojne udare koji su ljuljali tvrde temelje nekada čuvene fabrike.
Radnici su, kako kaže, zaboravili više od godinu kakvo je stanje u njihovom sektoru proizvodnje i mada je „u poslednje vrijeme mnogo bolje nego ranije, daleko je od evropskih standarda kojima svi teže“.
Na našu konstataciju da su radnici Željezare zaštićeni jednim od najboljih Kolektivnih ugovora, Vujović je ponovio da će njegovu primjenu braniti i životima ako ustreba.
„Upravo nas je Kolektivni ugovor zaštitio i prošle godine kada nijesmo imali dobre odnose sa upravom fabrike. I drugi radnici u Crnoj Gori trebali bi da budu zaštićeni ugovorima“, smatra Vujović.
Željezara je uvijek bila prepoznata po radničkoj snazi. I sada se radnički glas čuje, iako je od nekadašnje „armije“ metalurga ostalo svega oko – 250 zaposlenih.
„Ljudi koji su lili čelik, kao da su i sami napravljeni od čelika, ostala je ta snaga metalurga. Sjećamo se i AB revolucije i svih ostalih dešavanja kada su željezarci bili u prvim redovima u borbi za radnička prava. Prvenstveno, kao njihovi nastavljači, nijesmo imali snagu da pokrećemo radnički bunt tipa revolucionarnog pokreta, ali smo pokazali da umijemo da se borimo kada smo ostali bez posla, kao i da smo sposobni da radimo i sačuvamo fabriku“, ističe Vujović.
Da Nikšić nije to što jeste bez Željezare, podsjeća i prvi čovjek Sindikata, jer je ta fabrika pisala svojevrsnu istoriju grada i bila njegov ponos.
„Željezara je izgradila i izdigla Crnu Goru, i nije zaslužila sve ono loše što joj se dešavalo, jer su investitori dolazili u ovu fabriku samo da izvuku novac. Nadamo se da će Vlada imati dovoljno razumijevanja da se ne zaustavi njen zamajac. Pod krovom Željezare je i dio radnika EPCG i Solar gradnje. Željezare nema bez željezaraca“, ukazuje Vujović.
Prema njegovim riječima, u fabrici je, uglavnom, ostala mlađa radna snaga, a krajem prošle godine u penziju je otišlo oko 30 zaposlenih.
„Željezara sada broji oko 250 radnika koji mogu da rade zacrtane poslove, ali u narednom periodu uprava i matična firma EPCG treba da razmisle o novim proizvodnim kapacitetima. Nećemo uvijek moći da proizvodimo konstrukcije i podkonstrukcije za solarne panele, već neke nove proizvode, poput betonskih stubova, jer smatramo da Željezara to može proizvoditi, a i potrebni su EPCG“, smatra Vujović.
Željezarci vjeruju da će ovaj 1. maj biti poslednji u čiji osvit se priča o nekim lošim praksama iz prošlosti.
Nadam se, kaže Vujović, da ćemo krenuti neku bolju priču o Željezari, jer ova fabrika to – zaista zaslužuje.
L.P.
