Kristina Iglendža često navodi da je upravo život na rubu egzistencije naučio da danas vrednuje sve što ima i da je cijelo detinjstvo danas učinilo jačom.
“Došla sam iz Dalmacije za vrijeme rata i život me je očvrsnuo od malih nogu. Naučila sam da u životu moraš da ideš jako, snažno i strastveno, nema odustajanja. Mogu i da padnem i da ne uspijem, otresem koljena i nastavim dalje dok ne dođem do svog cilja”.
Dolazak iz Krajine za Beograd nije bio lak ni za nju, ali ni za njenu porodicu koja je najteže trenutke prebrodila zahvaljujući ljubavi i međusobnoj podršci.
“Mislim da me je to dosta formiralo kao osobu, jer sam bila mala djevojčica od devet godina koja je bila potpuno svjesna svega. Preko noći ostaneš bez ičega, dođeš u koloni i nemaš gdje da spavaš, škole te teško prihvataju, jer si stranac”.
“Svega se sjećam kao da je juče bilo. Kada gledaš majku koja plače i koja ne može da ti da za užinu, bori se kao i otac, to te nekako oformi”, prisjetila se Kristina, a potom nastavila:
“Zato sam jako mlada počela da radim, kao klinka sam prodavala sladoled, radila u kafiću. Mene ništa nije bilo sramota, jer moji nisu imali da mi pruže.”
“Bila sam svjesna da nemaju, ima li gore boli nego da vidiš majku koja plače i ne može djetetu da pruži osnovne stvari. Hvala Bogu ostali smo živi, zdravi, najbitnije je kada čovjek ima porodicu i podršku, bitan je oslonac koji dobijaš”, rekla je voditeljka u razgovoru za Grand.
